Izložba 'Ovo i druga mora' naziv je dobila po knjizi, točnije zbirci pripovjedaka Antuna Šoljana, hrvatskog pisca koji je našem slikaru jedan od omiljenih:
“Dakle, naše more i sva svjetska mora. Kažu kad umočiš prst u more da si spojen i dodiruješ sva daleka, daleka mora.“, rekao nam je Kuliš za vrijeme postavljanja izložbe, koja je, može se reći, stvorena upravo za prostor Stare gradske vijećnice:
„Istina je da sam taj povratak staroj ikonografiji, sižeu, temi počeo i ranije prije dogovora o izložbi. Odlučio sam se za visoke vertikalne slike i prije nego sam vidio prostor. U međuvremenu je Milan Bešlić dogovorio izložbu u Staroj gradskoj vijećnici. Obradovalo me je jer je izložba u Splitu. Gdje će izložba mora nego u Split!“, govori Kuliš ne krijući zadovoljstvo ovim kulturno – umjetničkim prostorom.
„Jedan me splitski prijatelj upozorio da su slike možda prevelike i da provjerim prostor galerije. Otišao sam u Split, pregledao prostor i shvatio da me upravo te vertikale i prostor između prozora spašavaju. Tako je ispao susret između intuicije i mogućnosti,“ rekao nam je i prisjetio se izložbe Marca Chagalla koju je gledao upravo na istom mjestu prije 10ak godina:
„Tada su to bili mali komorni radovi prekrasnog kolorita. Danas je taj prostor obnovljen, preuređen i znatno kvalitetniji i moje će se slike odlično uklopiti.“
Tema mora i valova za njega nije novost, vratio joj se nakon 35 godina na novi način i vjeruje da se i tako može ostvariti autorski napredak:
„Stara tema, novi drugačiji pristup. Namjerno sam odabrao vertikale što je neuobičajeno za marine. Mora uglavnom u asocijaciji nude horizont. Da bi dobio na dramatici odabrao sam vertikalu i barokne dijagonale. Dobio sam i to da more u nekim slikama luminira kao vitraj“, otkriva Kuliš naglašavajući kako je na ovoj izložbi radio gorljivo i s ljubavlju.
„Mada nema tu ni blizu onog uzbuđenja kakvo se osjeti u mladosti u ranim izložbama, hvala Bogu, uzbuđenja u kreativnosti je ostalo“, kaže nam i priznaje kako je u životnoj dobi u kojoj ne želi nikoga savjetovati:
„ Mladi imaju svoj senzibilitet i informiraniji su od mene i moje generacije. Mogu reći otrcano ,samo rad, rad, rad, ali neću. Najvažnije je za mene da jedan dio njih još uvijek voli slikarstvo i slikanje.“